субота, 1. новембар 2014.

Naš život beogradski

U oktobru 2011. godine smo iznajmili stan u Beogradu. Sve četvoro smo se uselili zajedno. Suprug je svoj posao u Crnoj Gori stavio na čekanje, ja sam dala otkaz. Pozdravila sam se od svoje karijere koju sam brižljivo i uspešno gradila prethodnih 6 i više godina, svojih kolega i prijatelja, svoje prostrane kuće sa dvorištem i uselila u mali, jednosoban stan na Vračaru sa namerom i planom da tu ostanemo narednih godinu dana. Dok Mina ne počne da govori. U međuvremenu sam naučila da ne planiram unapred.
Svako prepodne smo je vodili na vežbe, a popodneva smo koristili za šetnje po Beogradu, posetu prijateljima i rodbini. U početku je bio lepo, kao da smo na odmoru. Još uvek smo čekali tih magičnih 6 meseci da čujemo prve reči. Isto tako, još uvek smo čekali da prestane da plače i pravi problem na vežbama. Reakcija na zvuk je bila bolja, to smo mogli da vidimo i sami. Audiometrija nije rađena, jer je Mina previše mala i ne možemo se osloniti da će sarađivati tako što podigne ruku kad čuje zvuk ili slično. Zbog toga se oslanjamo na procenu posmatranjem ponašanja – reakcija na zvuk je bolja. Još uvek ne može da odredi odakle zvuk dolazi, nismo sigurni da li prepoznaje na šta se zvuci odnose. Vežbe sada traju duže, dodali su joj još jedan čas, tako da sad svakog dana ima 30 min. “čas” pa nekih 20-30 min pauzu u tzv. vrtiću gde se slobodno igra, a zatim još jedan “čas” kod drugog surodologa. Kada smo započeli rad po ovom sistemu, Mina je imala 22 meseca.
Na prvom času se rade glasovi (prvo tzv. “ling souds”) tako što surdolog uz pokazivanje odgvarajuće slike ili igračke proizvodi određeni glas (aaaa – avion, uuuu – voz itd.) a onda je red na dete da to ponovi. Na drugom času su više koristili kompjuter, pokazivanje slika, igru memorije i akcenat je na kratkim rečima ili onomatopejama više nego na glasovima.

Svakih par meseci idemo “kući” u Podgoricu na po desetak dana. Tamo nemamo nikakvu terapiju, to je neki vid odmora za Minu. Tamo smo proslavili i Minin drugi rođendan, srećni što konačno može da čuje svoju rođendansku pesmicu. Porasla je, više nije beba. Postala je jedna beskrajno šarmantna, ali i tvrdoglava, neposlušna i ljuta devojčica, sklona čestim tantrumima, tj. izlivima besa. Ne znamo kako da se nosimo s tim, priznajemo sebi.

Нема коментара:

Постави коментар